Jučer je M. 1. put kod kuće vježbao sa svojom novom tetom vježbalicom. Mislila sam da će biti plača i negodovanja, ali me ugodno iznenadio. Teta je imala očito pravi pristup, jer nije niti jednu suzu pustio što je obično slučaj kada ga diraju njemu nepoznati ljudi. Uvjet je naravno bio da 1. skine svoju bijelu kutu jer se odmah počeo mrštit vidjevši je u njoj.
Za mene je imala nekoliko savjeta u kojim položajima bi trebao biti kako bi bio u što boljoj formi. Između ostalog i to je još jedan razlog zbog kojeg bi djeca i mi roditelji trebali imati konstantnu medicinsku pomoć u kući jer je nemoguće da svojim znanjem i sposobnostima pokrijemo baš sve, od brige za kosti, mišiće, disanje, govor do mentalnog zdravlja. Naš je zdravstveni sustav izgleda zaboravio da smo mi samo roditelji raznih zanimanja, da nismo fizioterapeuti, medicinske sestre, logopedi, psiholozi i još mnogo toga u jednom. Najjednostavnije i najjeftinije za naše zdravstvo je da su naša djeca s nama kod kuće. Slažem se s tim da je to i najbolje za moje dijete, ali ja nisam svemoguća. Trebam i ja ponekad odmor, prospavanu noć i nekoliko trenutaka za sebe samo da udahnem punim plućima.
Sustav je malo popustio, pa mi je dozvolio da se 3 sata tjedno profesionalna osoba bavi mojim djetetom kako bi on imao bolju zdravstvenu skrb. Ja ću mu dati ljubav i svoje srce, ali mu ne mogu dati medicinske sposobnosti za koje me nitko nije obučio. Nadam se da će naš zdravstveni sustav to uskoro shvatiti i omogućiti nam više pomoći kod kuće. Ništa mi drugo ne preostaje nego nadati se.
Nema komentara:
Objavi komentar