Prije godinu i pol mom tada šestomjesečnom sinu dijagnosticirana je bolest koja se zove spinalna mišićna atrofija tip 1. Ta je bolest kao atomska bomba pala na moj život i uništila sve što je bilo lijepo, bezbrižno, radosno, a ostavila je samo par niti za koje sam se zadnjim atomima snage uhvatila.
Od tada svakodnevno vodim bitku s njom i često me toliko frustrira da sam dobila jaku potrebu da svoje misli vezane uz sve što ona donosi sa sobom podijelim i s vama. Obećala sam samoj sebi da ovo neće biti mračan blog, jer unatoč svemu, a najviše zahvaljujući mom sinu, u mom životu zadržali su se i trenutci smijeha, vedrine i bezuvijetne ljubavi.
Hvala svima koji su mi bili oslonac i utjeha do sada i koji će mi to morati biti i dalje, jer znam da u ovom mom ratu protiv SMA ja neću biti pobjednik.
Nema komentara:
Objavi komentar