Kada ste 24 h dnevno svaki dan u protekle 3 godine na dežurstvu onda je sasvim logično da ne možete biti objektivni, da se ne možete isključiti kada to druge prilike ili ljudi očekuju od vas. Moja smjena nema kraja, ne mogu izaći iz bolnice i posvetiti se onome van nje kao što to mogu medicinske sestre koje se nakon završene smjene posvećuju svom privatnom životu. Moj život ostaje u toj bolnici, ja sam možda van nje, ali glava i srce ostaju unutra.
M. je 13 dana bio hospitaliziran zbog upale pluće i loše ventilacije respiratora. Po mom mišljenju do toga je došlo jer je bolest napredovala, pluća su se mijenjala usljed dugotrajne ventilacije, a parametri respiratora su ostajali isti. Za rutinsku kontrolu on mora biti smješten 2-3 dana u bolnici, pa čekam dok god to nije neizbježno. Već je dovoljno dugo na kućnoj njezi da znam prepoznati kada problem mogu sama riješiti uz pomoć antibiotika i sve sile aparata koje imamo kod kuće, a kada je ipak, kao ovaj put, potrebno više glava i ruku.
Po tko zna koji put upozoravali su me da se moje dijete bori za život. I onda ja hodam okolo s velikim upitnikom nad glavom: Zar se on ne bori za svoj život svaki dan? Zašto doktori misle da nisam svjesna situacije u kojoj se nalazi? Zato što pjevam i smijem se pokraj njegovog bolesničkog krevetića? Kada sam najtužnija tada je moj osmijeh najveći, kada sam najuplašenija tada mu pjevam navjeselije pjesmice. Sve samo da ne osjeti moj strah, da ne vidi moju tugu, da se nastavi tako hrabro boriti i dalje.
I bez obzira što sam kod kuće medicinska sestra svom djetetu, ne mogu biti objektivna. Kao što se meni u bolnici predbacuje moja subjektivnost prilikom obavljanja onog medicinskog dijela posla, tako ja pojedinim medicinskim sestrama predbacujem njihovu preveliku objektivnost. Kada vas molim da budete nježnije kada gurate kateter u pluća mog djeteta koje je u tjedan dana prošlo dvije bronhoskopije bez anestezije, molim vas poslušajte me, jer ja ću vikati na glas dok god ne shvatite da ste postale previše objektivne. Neću kao neki drugi roditelji šutjeti iz straha da vam se ne zamjerim jer bi ste to mogle uzeti za zlo mom djetetu, ja ću tada biti još glasnija. Ne borim se ja za bolje mjesto u kazalištu, ja se borim za ljepši i lakši život svog djeteta.