S 1.03.2012. g. stupio je na snagu novi Pravilnik o ortopedskim pomagalima HZZO-a. Suprotno očekivanjima i zdravoj logici, taj Pravilnik nam je dodatno otežao i zagorčao život. Mnoge su stavke tog Pravilnika promijenjene na način da je nešto ukinuto, iznosi koje pokriva HZZO za neka pomagala su smanjeni i rušila se kvaliteta uređaja, kolica, potrošnog materijala. Da vas pretjerano ne zamaram sa svime, jer bi onda ovaj post imao stranica koliko i roman "Zločin i kazna" zadržati ću se na onome što je nama u ovom trenutku najveća i najbolnija stavka - KATETERI.
Naime, od 900 kom katetera za kvartal (10 katetera dnevno), količina je smanjena na samo 450 kom (5 katetera dnevno). Također nam više ne odobravaju katetere koje proizvodi Hvatski transfuzijski zavod, a koji koštaju 2,60 kom, nego se odobravaju Tik-ovi kateteri (proizvode se u Sloveniji), a komad košta 1,90 kn. Naravno ovi skuplji kateteri su kvalitetniji što znači da manje oštećuju traheju i pluća prilikom aspiracije.
Pa pitam ja birokrate u HZZO-u, ministra zdravstva Ostojića i sve one koji su radili na ovom Pravilniku i koji su ga na kraju odobrili, da li su oni ikad aspirirali dijete s kanilom na respiratoru? Da li su pitali struku (pulmologe, orl, medicinske sestre) i roditelje kako to izgleda u praksi? Da li su pitali koliko često treba dijete aspirirati? I bez da mi itko odgovori na ova pitanja, ja već znam odgovor - NISU. Jer da jesu, znali bi da se u idealnim uvjetima dijete treba aspirirati minimalno svaka 2 h , što nas dovodi do minimalno 12 katetera dnevno. Ali uvjeti nikad nisu idealni, a pogotovo ne u ovo prijelazno doba, doba virusnih i bakterijskih infekcija.
Prošli tjedan je M. imao bakterijsku upalu grla i za to vrijeme sam često prilikom jednog aspiriranja znala potrošiti i do 3 katetera jer bi mi gnojni čepovi sluzi koje sam izvlačila iz kanile i grla začepili kateter. Došli smo do toga da smo trošili i do 25 katetera dnevno. Nažalost ja znam matematiku: ako mi je odobreno samo 5 kom katetera dnevno, a M. ih potroši 25, razliku od 20 katetera snosimo sami. Ili: 20 x 2,60 = 52 kn dnevno samo za katetere, a njegova mjesečna invalidnina iznosti 1.250 kn.
Ako je dijete smješteno u bolnici, a M. može biti smješten samo u Jedinici intenzivne njege, dnevni trošak njegovog smještaja je između 2.000-3.000 kn, znači mjesečno između 60.000-90.000 kn. Mislim da nikome sa zdravom pameti ne moram naglašavati da mjesečni iznos koji HZZO troši ako je dijete na kućnoj njezi nije ni 10-ina tog iznosa. Dakle, za dijete, državu i nas roditelje najbolje je da je dijete kod kuće. Ali ako već time štede ogroman novac, jer smo mi bili dovoljno hrabri da sami preuzmemo brigu o bolesnom djetetu, mora li nam se život još dodatno otežavati ovakvim odlukama. Slažem se da u ovo vrijeme krize treba štedjeti, ALI GOSPODO DRAGA ZAR BAŠ NA KATETERIMA? ZAR BAŠ NA BOLESNOJ DJECI? Zar ne postoji niti jedna druga stavka u našem državnom proračunu na kojoj bi se mogao uštedjeti taj novac? MINISTRE OSTOJIĆU niste li i sami izjavili: Nabavljamo sredstva za sve i svašta, a najranjiviju skupinu, djecu - ostavljamo humanitarnim akcijama i zakladama. To mora prestati.
Iskreno se nadam da će uskoro shvatiti koliku su nam nepravdu nanjeli i ispraviti je, inače nam neće preostati ništa drugo nego ovisiti u dobrim ljudima kao do sada.
Još samo jedno: Ministre Ostojiću, ne morate slušati mene, samo poslušajte što ste sami izrekli.
